Živite daleko od Černobilja i mislite da
vam radioktivnost ne može ništa? E pa nije to baš tako. Radioaktivnost se
nalazi svuda. Najvažnije je da znate kako ona deluje i kako se zaštiti od tih
„rentgenskih“ zraka koji svuda prodiru.
Imate porodicu, dobar posao i kućicu sa
placem van grada. Brinući se o svom zdravlju, Vi svako leto provodite u
vikendici, gde je vazduh čistiji i imate voće i povrće iz svoje bašte. Reklo bi
se, gde je tu radioaktivnost i šta može da nam učini? Ispostavlja se,
poprilično mnogo...
On
nije ni pomišljao...
U Mendeljejevoj tablici postoji element
koji se zove radon. On se dobija prilikom raspadnja drugog elementa, radijuma,
koga ima u zemljištu na čitavoj zemaljskoj kugli. Radon je radioaktivan. On izlazi
iz zemlje u vidu gasa koji mi udišemo, prodire u vodu koju pijemo, ima ga u
travi, koju jedu krave, a koje zatim mi jedemo. Mi smo ozračeni, a da pri tom
ni ne sumnjamo.
A u prirodi postoji još i mala alga koja
živi u blatnjavoj vodi – hlorela. Sitna, ali veoma snažna i korisna. Materijal
od koga se sastoje zidovi ćelija hlorele, predstavljaju glavni agens koji iz
organizma izbacuje otrove iz životne okoline, poput teških metala i pesticida.
Pored svega navedenog, hlorela sadrži
ogromnu količinu beta karotena, koji se efikasno bori sa ćelijama raka,
sprečavajući njihov razvoj i genetske mutacije, koje izaziva radioaktivno
zračenje kod ljudi.
Nije
ni očekivao...
Svaki čovek, od posledica zračenja
prirodnih izvora (poput sunca, zemlje, zgrada, hrane, vode i vazduha) godišnje
dobija dozu koja je jednaka dvama – trima milisivertima (mSV/god).
Prema normama, efektivna
doza za čoveka tokom njegovog života (uzima se u obzir otprilike 70 godina) ne
bi smela da premaši 70 mSV.
I to je tako i bilo, ali...
Katastrofa koja se nedavno dogodila u japanskoj nuklearnoj elektrani je
korigovala navedene brojeve. Ali ne u pozitivnom smislu po nas. Oblak
radioaktovnog gasa i prašine se proneo čitavim svetom, nataložilo se u
zemljištu, prodrlo u vodu, pada u vidu padavina.
Mi ne primećujemo to dejstvo, i možda nećemo ni primetiti, ako poživimo
predviđenih sedamdeset godina. Ali kakvo ćemo potomstvo napraviti?
Prema podacima mnogih istraživanja, najopasnijim se smatra „nagomilano“ izlaganje
radijaciji u malim dozama tokom dužeg vremenskog perioda. I pri tom stradaju
naša, još nerođena deca...
Baš takav kraj…
Dovoljno je da pogledate novorođenčad, koja su se rodila 20 godina posle
černobiljske katastrofe. Genetske mutacije doprle su do gotovo svih životno
važnih organa čoveka. Takva deca su osuđena na izolovan, inferioran život. Ne, definitvno ne želimo takvu sudbinu svom
potomstvu...
Ljudi protiv mutanata
Šta možemo da preduzmemo kako bismo sačuvali živote još nerođenih mališana?
Da ne jedemo, ne pijemo i ne dišemo - teško da ćemo uspeti. Ostaje nam da
maksimalno izbegavamo štetne uticaje životne sredine.
Vreme je da se prisetimo svoje vikendice. Gde možemo da neutrališemo
posledice prirodne radijacije, koja prodire u brižno uzgojene tikvice ili
šargarepu, pomoći će nam taj mali
„čarobni štapić“ po imenu hlorela.
Kompanija Vision IPG je razradila jedinstven proizvod po svojim svojstvima, za
borbu protiv posledica radioaktivnosti – D i Guard nano. Njegove osnovne
komponente su hlorela i opuncija.
Uzimajući dijetetski suplement D i Guard nano, pružićete svom zdravlju
nezamenjljivu uslugu u svakodnevnoj borbi sa štetnim faktorima životne sredine
ili, kako se danas kaže sa opasnim „izazovima“ današnjice.
Нема коментара:
Постави коментар